Da bi se proces donošenja odluke uopće mogao pokrenuti, neophodno je da se ispune odgovarajući preduvjeti. Hellriegel i Slocum smatraju da ima četiri sljedeća preduvjeta donošenja odluka:
- Postojanje nesklada između stanja i cilja,
- Svijest donositelja odluka o značenju tog nesklada,
- Motiviranost donošenja odluka da djeluje na taj nesklad,
- Raspolaganje donositelja odluka adekvatnim resursima kojima bi mogao djelovati na uklanjanje tog nesklada.
Situacije u kojima se donose odluke veoma su različite (ograničenje tržišta, pogreške u proizvodnji, nedostatak materijala, izostanak radnika, kvarovi strojeva, itd.) pa stoga menadžment mora stalno procjenjivati uvijete u kojima treba djelovati. Te uvijete može karakterizirati sigurnost, rizik i nesigurnost.
Odlučivanje u uvjetima sigurnosti pretpostavlja da se točno mogu predvidjet rezultati svake od alternativa za rješenje problema. Malo je odluka koje se donose u takvim uvjetima – riječ je prvenstveno o rutinskim odlukama.
Gotovo se sve odluke donose u okruženju u kojem vlada barem neka neizvjesnost. Rizika ima u svakom odlučivanju. U situaciji izvjesnosti ljudi su poprilično sigurni što će se dogoditi kada donesu neku odluku. Dostupne su informacije koje se smatraju pouzdanima, a poznate su i uzročno – posljedične veze.
U situaciji neizvjesnosti, s druge strane, ljudi imaju tek oskudnu bazu podataka, nije im poznato da li su ti podaci pouzdani i vrlo su nesigurni predstoji li promjena situacije ili ne. Osim toga, ne mogu procijeniti interakcije različitih varijabli.
Nema komentara:
Objavi komentar