Ukupno prikaza stranice

petak, 15. travnja 2011.

Situacije odlučivanja

Pokušajte riješiti sljedeći problem. 
Putujući ste stigli do raskršća. Oba puta pred vama vode u isti grad, ali jedan je mnogo duži. U kućici uz raskršće žive dva brata blizanca. Iako ih fizički ne možete razlikovati, znate njihove osobine. Jedan uvijek govori istinu, drugi laže. Svakako morate stići kraćim putem do grada. Na raspolaganju vam je samo jedno pitanje, a postavljate ga onom od braće kojeg prvog sretnete. Kako ih ne poznajete nećete znati na kojeg od braće ste naišli, istinoljupca ili lažljivca.
Što ćete ga pitati na nakon odgovora možete izabrati kraći put? Što ćete odlučiti?
Odlučivanje je jedna od glavnih ljudskih aktivnosti i jedan od svakodnevnih zadataka menadžera. Upravljanjem izabiranjem između mogućnosti, određivati buduće akcije, planirati i predviđati, to su djelatnosti što ih čovjek stalno obavlja u obitelji, školi, sportu,na poslu, u samoposluživanju ili za upravljačem. Kad god smo suočeni s problemom biranja između opcija s različitim posljedicama, nalazimo se u situaciji odlučivanja. Takvu situaciju rješavamo donošenjem odluke, izborom jedne od raspoloživih opcija.

srijeda, 13. travnja 2011.

Preduvjeti donošenja odluka



Da bi se proces donošenja odluke uopće mogao pokrenuti, neophodno je da se ispune odgovarajući preduvjeti. Hellriegel i Slocum  smatraju da ima četiri sljedeća preduvjeta donošenja odluka:
  1. Postojanje nesklada između stanja i cilja,
  2. Svijest donositelja odluka o značenju tog nesklada,
  3. Motiviranost donošenja odluka da djeluje na taj nesklad,
  4. Raspolaganje donositelja odluka adekvatnim resursima kojima bi mogao djelovati na uklanjanje tog nesklada.

Situacije u kojima se donose odluke veoma su različite (ograničenje tržišta, pogreške u proizvodnji, nedostatak materijala, izostanak radnika, kvarovi strojeva, itd.) pa stoga menadžment mora stalno procjenjivati uvijete u kojima treba djelovati. Te uvijete može karakterizirati sigurnost, rizik i nesigurnost.

Odlučivanje u uvjetima sigurnosti pretpostavlja da se točno mogu predvidjet rezultati svake od alternativa za rješenje problema. Malo je odluka koje se donose u takvim uvjetima – riječ je prvenstveno o rutinskim odlukama.
Gotovo se sve odluke donose u okruženju u kojem vlada barem neka neizvjesnost. Rizika ima u svakom odlučivanju. U situaciji izvjesnosti ljudi su poprilično sigurni što će se dogoditi kada donesu neku odluku. Dostupne su informacije koje se smatraju pouzdanima, a poznate su i uzročno – posljedične veze.
U situaciji neizvjesnosti, s druge strane, ljudi imaju tek oskudnu bazu podataka, nije im poznato da li su ti podaci pouzdani  i vrlo su nesigurni predstoji li promjena situacije ili ne. Osim toga, ne mogu procijeniti interakcije različitih varijabli.


Proces donošenja odluka

Donošenje odluka je misaoni proces koji ima svoj tok i koji se podvrgava određenim pravilima. Na toj su osnovi danas razvijene brojne tipologije procesa donošenja odluka koje se međusobno razlikuju s obzirom na aspekt njegovog promatranja. Tako se s aspekta planiranja o kojemu je ovdje riječ mogu razlikovati tri faze karakteristične u procesu donošenja odluka, a to su: 

1. Generiranje alternativnih rješenja,
2. Evaluiranje alternativnih rješenja,
3. Selekcija alternativnog rješenja.

Drugim riječima, ako su u prethodnom postupku planiranja obavljene adekvatne radnje, tada menadžmentu ostaje da generira i evaluira planske alternative te selektira najprikladniju.

Donošenje odluka u poduzeću nije uvijek individualan proces, tj. proces u kojem sudjeluje samo jedan menadžer. Ima odluka koje može donositi isključivo pojedinac, ali jednako tako i odluka koje zahtijevaju veću stupanj participacije podređenih. Često je to grupni proces u kojemu sudjeluje više menadžera i drugih zaposlenika, posebice stručnjaka. Osim toga, danas menadžeri nastoje u procesu odlučivanja uključiti što širi krug zaposlenika.

Odluke i tipovi odluka

Odlukom su otklonjene sve dileme o tome u kom pravcu i na koji način djelovati, pa se sada pozornost mora usmjeriti na njeno provođenje. U teoriji i praski menadžmenta postoje brojne pojedinačne odluke koje se mogu kalsificirati na različite načine. Najčešće su klasifikacije koje tipove odluka grupiraju s aspekta tipova problema koji se rješavaju tim odlukama. Odluka je rezultat procesa odlučivanja, tj.rezultat izbora između više alternativnih pravaca djelovanja orijentiranih k ostvarenju cilja.  Njome završava proces odlučivanja s obzirom na to da je činom izbora alternative proveden izbor načina rješenja problema zbog kojeg je proces i započeo.
Programirane odluke su one koje se odnose na poznate probleme s unaprijed određenim načinom rješavanja,  Za prve bi se moglo reći da su rutinske, a za druge da su inovativne.  Istraživanja pokazuju da većina analiziranih menadžera donosi neprogramirane odluke, odnosno da da njih troši više vremena. dotle su neprogramirane one odluke koje se odnose na nepoznate probleme, a u krajnjem slučaju nije poznat njihov način rješavanja.

Odlučivanje



     Donošenje odluka ili odlučivanje je proces biranja između više mogućnosti. To je temeljni misaoni proces koji se sastoji od prepoznavanja i biranja mogućih rješenja koja vode do nekog željenog stanja. Odlučivanje rezultira odabirom akcije koju treba poduzeti ili strategije koju treba primijeniti u praksi. Osnovna razlika između menadžera i ostalih zaposlenih je razina i tip odluka koje oni donose.
     Ono što je najteže i najodgovorinije u rukovođenju jest donošenje odluka. Donošenje odluka, odnosno sposobnost i odgovornost odlučivanja jest osobina koja je svojstvena samo manjem broju poslovnih ljudi. Iz godine u godinu, iz dana u dan, formuliraju se nove i nove teorije rukovođenja, brojne ankete i istraživanja širom svijeta donose rezultate o najnovijim spoznajama iz tog područja. Neke su čak međusobno oprečne.  Dok jedne daju prednost moralnim kvalitetama, druge stavljaju na prvo mjesto stručnost, a terće liderstvo,inteligenciju i slično. Konačno mjerilo je ipak stupanj objektivnog poslovnog uspjeha. U povijesti biznisa bilo je i neobrazovanih ljudi, onih koji su započeli posao s neznatnim kapitalom, ali su imali jednu dobru osobinu: osjećaj za donošenje pravih odluka u pravo vrijeme. Nakon toga je za njih bilo manje važno jesu li te odluke bile plod intuicije, inteligencije, ili puke sreće. Konačni uspjeh je njihova najbolja potvrda.
POZDRAV!!! 

Dobrodošli na moj blog! Nadam se da ćete ovdje naći korisne i zanimljive informacije koje će vam pomoći pri donošenju određene odluke!